Ritual ispijanja čaja je već u 5. stoljeću bio široko rasprostranjen diljem Kine. Tek u 9. stoljeću, budisti ga donose u Japan gdje se u 12. stoljeću ustalio kao poseban ritual u obliku “čajnih ceremonija”. Japanci su svoj ritual nazvali “Chanoyu”.
Prvu vrećicu za čaj kakvu danas poznajemo proizveli su u SAD-u 1908. godine kako bi smanjili troškove, a opet omogućili dovoljan sadržaj čaja. Prvobitno su bile namijenjene za čajnike, a potom se smanjeni sadržaj mogao koristiti i direktno u šalicama.
U početku su se vrećice izrađivale od svile, a potom gaza te papir od vlakana manila konoplje. Sve dok nisu došli do kvalitetne filter vrećice koja ima najbolju propusnost.
Britanski trgovac nakitom je 2005. godine napravio najskuplju vrećicu za čaj na svijetu. Vrećica je bila namijenjena za 75. rođendan britanske kompanije koja proizvodi čaj, a sadržavala 280 dijamanata u vrijednosti od £ 7.500,00.
Kako je došlo do popularizacije čaja u Europi i svijetu?
Prve pošiljke čaja u Europi
Sredinom 16. Stoljeća, u Europu su pristigle prve pošiljke čaja koje su uvezli Portugalci i Nizozemci. U sljedećih 100 godina s čajem je upoznata gotovo cijela Europa. Naziv “Cha” (čaj) preuzet je kantonskog dijalekta (starokineski dijalekt) i usvojen prvo u ruski jezik, a potom i u ostale slavenske jezike.
U Veliku Britaniju je čaj prvi put uvezen sredinom 17. stoljeća. Ženom kralja Charlesa II. postala je kći portugalskog kralja Johna IV. Upravo je nova kraljica Catherine of Braganza zaslužna za popularizaciju i novi trend ispijanja čaja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Prije nego što je okrunjena kraljicom, već je bila stalni konzument čaja u Portugalu. Čaj je na portugalskom dvoru već stekao iznimnu popularnost među članovima visokog društva. Nakon vjenčanja, Portugalci su poslali nekoliko brodova prema Ujedinjenom Kraljevstvu krcatih luksuznim stvarima među kojima se našao i čaj.
S obzirom na slabiju ekonomsku moć pojedinih europskih naroda, čaj je prvotno bio dostupan tek višim slojevima društva. Najbolji čajevi i novi okusi brzo su postali stvar prestiža, a služili su se na dvorovima. Tek mali broj kućanstava imao bi pribor i servise za čaj.
Porez na čaj
Navodno je veliki broj stanovništva u 18. stoljeću već dovoljno dobro bio upoznat s čajem, da je bio toliko tražen u svim slojevima društva. Međutim, porez na uvoz čaja bio je previsok, iznosio je 119%. Stoga je broj krijumčara naglo porastao te je u jednom trenutku količina prokrijumčarenog čaja bila veća od one legalno uvezenog.
Krajem 18. stoljeća, novi britanski premijer srezao je porez na čaj sa 119% na svega 12.5%. Takav potez smanjio je broj krijumčara, povećao prihode i povećao ukupnu potrošnju čaja po glavi stanovnika.
Bostonska čajanka
Britanski parlament je 1773. godine donio zakon o čaju (Tea Act) kako bi kompaniji (East India Company) koja je izvozila čaj u Sjevernu Ameriku osigurao manje poreze i monopolistički položaj.
East India Company svoj način poslovanja temeljila je na posredništvu. Kupovali bi u jednoj državi, a prodavali u drugoj. Zakon je učinio da je čaj engleske kompanije postao jeftiniji od onog prokrijumčarenog u Sjevernu Ameriku.
Kupci u Americi trebali su platiti niski porez na čaj koji bi i dalje bio jeftiniji od prokrijumčarenog. Međutim, to im se nije svidjelo pa su takvi događaji rezultirali bacanjem pošiljki čaja u vodu u Bostonskoj luci i vraćanjem brodova za Veliku Britaniju. Bio je to zapravo događaj koji je prethodio Američkoj revoluciji.
Afternoon tea
U 19. stoljeću za vrijeme Viktorijanskog doba u Ujedinjenom Kraljevstvu nastao je ritual “Afternoon tea” odnosno ispijanje čaja u 5 sati poslijepodne. Navodno je vojvotkinja Anna, zatražila da joj se pripremi čaj, kruh, maslac i kolač. Budući da je bio “prevelik odmak” između ručka i večere, osjećala je glad. Koji su se čajevi servirali na dvoru? Assam čaj, Darjeeling čaj i Earl Grey čaj.
Danas je čaj dostupan svima, bez obzira na status u društvu. No zanimljivo je otkriti ili se podsjetiti kako se razvijala njegova popularnost i dostupnost u svijetu.